Nedavno dodate misli i citati 131
-
Orao nikad nije imao potrebu da se upozna sa nekim drugim orlom. Mravi su izmislili narode.
Miroslav Mika Antić
-
Da bi nadmudrio mudrost, odneguj veštinu slušanja.
Miroslav Mika Antić
-
Ne verovati ni u šta, to mora da je takođe nekakva vrsta vere, zatucane i opake.
Miroslav Mika Antić
-
Nema na svetu dve iste srede, dva ista utorka, dva ista petka. Sve nove ljubavi drukčije vrede. Živi se svaki put iz početka.
Miroslav Mika Antić
-
Samo, ja vise nemam hrabrosti za takvu ljubav zbog koje cu ponovo ici da ubijam mrtve vojnike iz poslednjeg i pretposlednjeg rata.
Miroslav Mika Antić
-
Pa ipak ti su susreti tek kratka radovanja, jer znam: na nekom raskršću neću te videti više.
Miroslav Mika Antić
-
Pa sve kad trne i sve kad svene, kad tmurno izgleda svet oko mene, u meni živi sto vatrometa nekakvog šarenijeg i lepšeg sveta.
Miroslav Mika Antić
-
Ti si uvek krilat bio samo si zaboravio. Zato leti. Sanjaj. Trči. Stvaraj zoru kad je veče. Nek' od tebe život uči da se peni i da teče.
Miroslav Mika Antić
-
Tamo gde blista površnost, mudri se na vreme povlače u svoje senke.
Miroslav Mika Antić
-
Svaki put moraš iznova znati da voliš bolje, da voliš jače. Ne da se vadiš. Ne da se tešiš. Već da se istinski do neba smešiš.
Miroslav Mika Antić
-
Čini mi se da je sa najdražim gradom kao i sa najdražom ženom: hteli smo da pobegnemo da ne bismo još više, ko zna po koji put, dodali nešto vrtoglavo na već vrtoglavu gradjevinu svojih najtoplijih intimnosti.
Miroslav Mika Antić
-
Ljudi te pažljivo slušaju, al' samo svoj glas čuju. Zato im što manje kaži. Ljudi su tek onda ljudi kad im se ništa ne traži, a mnogo im se nudi. Ljudi su čudne biljke. Kad rastu u sebe siđu. Sretnu se. Pa se raziđu. Ili se mimoiđu.
Miroslav Mika Antić
-
Uopšte nije važno imaš li neuredne džepove, neurednu frizuru i domaće zadatke. Najveća nevolja na svetu je sine moj, imati neuredan um.
Miroslav Mika Antić
-
Ne daj da te prevari pogrešni vrač pogađač, lažljivi čitač zvezda, koji od silnog gledanja u ovozemaljske stvari, ređe nego ti vidi nebo.
Miroslav Mika Antić
-
Ako vam mnogo puta kažem da vas volim, je li to više ljubavi, ili je ista, jedna jedina? Ako svakoga jutra ponovo oktrijete da ste živi, je li to više života, ili je ovaj, jedan jedini?
Miroslav Mika Antić
-
Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipeo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.
Miroslav Mika Antić
-
Jer, čime ljubiti svet ako su jedina usta večito zauzeta izgovaranjem ljubavi?
Miroslav Mika Antić
-
Ovde ti ostavljam dve prazne strane, jer ne umem da napišem pesmu o srcu. Molim te, napiši je sam. Ti to znaš bolje od mene. I zalepi svoju sliku.
Miroslav Mika Antić
-
I kad se jednom u dubokoj starosti sretnemo u nekom domu penzionera, pa pred Novu godinu ili neki drugi praznik odigramo zajedno jedan valcer ili tango, i zaljubimo se jedno u drugo 3681. put, neka i to bude samo prva ljubav i nijedna više.
Miroslav Mika Antić
-
Goreli smo, al' nismo postali pepeo sivi od kojeg bujaju žita i obale u cvatu. Uvek smo bili živi, pa ipak: drukčije živi, od svih ostalih živih na ovom žilavom svetu.
Miroslav Mika Antić